FOTO: DREAM DIVISION
Nezaobilazna baština u zaleđu

Nezaobilazna baština u zaleđu

Kninska tvrđava

Kninska tvrđava spada među najveće hrvatske fortifikacijske spomenike i druga je po veličini vojna utvrda u Europi, izuzetno razvedena i sačuvana u svim svojim dijelovima. Tvrđava se počela graditi u 9. stoljeću, za vrijeme nastajanja starohrvatske države. Pojedini su hrvatski kraljevi u Kninu imali povremenu prijestolnicu, dok je kralj Dmitar Zvonimir imao stalnu. Tvrđava se sastoji od pet dijelova koji su međusobno povezani, a nalaze se na 345 m nadmorske visine i na visini od oko 100 m iznad grada Knina. Duga je 470 m, a na najvišem je dijelu široka 110 m. Obrambeni zidovi koji je opasuju sa svih strana u dužini od gotovo 2 km mjestimično su visoki i do 20 m. Tvrđava je živući spomenik kulture s muzejom, izložbenim prostorima i restoranom.

Utvrda Gradina

Utvrda Gradina povijesni je spomenik i dio sustava utvrda velikaške obitelji Nelipčić. Nalazi se u Drnišu na 344 m nadmorske visine, iznad kanjona rijeke Čikole. Izgrađena na lokaciji od strateškog značaja, nudi prekrasan pogled na grad i planinu Prominu. Dolaskom Mlečana krajem 17. stoljeća naređeno je njezino rušenje, međutim uskoro je obnovljena zbog prijetnje od provala Turaka, prisutne sve do 1715. godine. U 19. je stoljeću tvrđava izgubila svaku funkciju te je postala izvorom građevinskog materijala za rastući grad Drniš. Danas vidljivi ostatci na južnoj strani dio su srednjovjekovne utvrde, dok su središnja kula i sjeveroistočni obrambeni zid iz razdoblja osmanske vladavine.

Crkva Presvetog Otkupitelja

Crkva Presvetog Otkupitelja, građena od 1926. do 1930. godine, posljednje je počivalište velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, kao i najbližih članova njegove obitelji. Arhitektonski projekt Ivana Meštrovića realizirali su arhitekti Harold Bilinić i Lavoslav Horvat te graditelj Marin Marasović, a gradnjom ovoga objekta Meštrović je ispunio namjeru da svojoj obitelji izgradi grobnicu, a svom rodnom kraju podari crkvicu u kojoj će se glagoljati misa na narodnome jeziku.

Burnum

Ostaci Burnuma, starorimskog vojnog logora koji se u narodu naziva Šuplja crkva, nalaze se u mjestu Ivoševci, otprilike 19 km od Knina. S lijeve strane ceste koja ide iz Knina prema Zadru nalaze se dva luka u čijoj se pozadini otvara kanjon rijeke Krke. Ovi su lukovi vjerojatno sastavni dijelovi glavnog ulaza (porticus principia) u vojni logor. Principij je bila zgrada zapovjedništva, upravno i religiozno središte rimskog vojnog logora, a nalazio se na sjecištu dviju najvažnijih logorskih prometnica: vie principalis i vie praetoria. Drugi lokalitet obuhvaća amfiteatar iz 1. stoljeća, odnosno iz doba cara Vespazijana.

Bribirska glavica

U mjestu Bribir, 15 kilometara od grada Skradina, nalazi se atraktivan lokalitet pod nazivom Bribirska glavica, središte hrvatske države u 13. st. i spomenik kulture najviše kategorije. Arheološko nalazište Bribirska glavica (antička Varvaria i starohrvatski Bribir) obuhvaća površinu od oko 72.000 kvadratna metra i nalazi se na 300 m nadmorske visine. To je jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj (među arheolozima poznato kao Hrvatska Troja) na kojem se može pratiti slijed življenja od prapovijesti, liburnskog doba, rane i kasne antike, starohrvatske povijesti te ranog i kasnog srednjeg vijeka. Sv. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, 1375. godine stupio je u franjevački red u samostanu sv. Marije na Bribirskoj glavici.

Danilo

Danilo je poznato arheološko nalazište na kojem su pronađeni brojni ostatci iz vremena neolitika, ostatci ilirskih i rimskih tragova te nalazi iz novijega vremena. Povijest Danila datira još od vremena neolitika, prije više od sedam tisuća godina. Danilsku kulturu obilježavaju lijepo oblikovane i pečene posude - lonci, zdjele i tanjuri posebnih oblika. Posuda koja najbolje predstavlja Danilsku kulturu jest rhyton - ukrašena posuda na četiri noge s velikom ručkom za nošenje. Ovaj poseban zaštitni znak Danilske kulture bio je od velike važnosti u kultu neolitičkog čovjeka, posebno u raznim obredima. U vezu s tom posudom dovodi se i phalus koji karakterizira jednu fazu neolitika, a oba predmeta zajedno mogla bi u ritualu predstavljati kult plodnosti.

Arauzona

Prema nalazima i položaju neki će poistovjetiti Veliku Mrdakovicu s liburnskim naseljem Arauzonom, koju opisuje Plinije u svojim putopisima. Ovo važno liburnsko-rimsko naselje s nekropolom bilo je smješteno na jednoj od rimskih cesta koje su povezivale Iaderu (Zadar) sa Salonom (Solin). Najstariji slojevi datiraju u 4. stoljeće prije Krista, a mlađi sežu do 3. stoljeća n. e., u vrijeme rimske vladavine, što svjedoči o kontinuiranoj naseljenosti ovoga lokaliteta. Naselje je bilo podijeljeno po ulicama i omeđeno bedemima izgrađenim od lomljenog kamena. Najveća su vrijednost lokaliteta mnogobrojni i raznoliki nalazi staklenog obojenog posuđa koji se smatraju najvrjednijim takvim nalazima na području čitavog Rimskog Carstva. Nalazi se danas čuvaju u Gradskom muzeju u Šibeniku.

Samostan Visovac

Otok Visovac smješten je na Visovačkom jezeru unutar granica Nacionalnog parka Krka, gdje je zelena voda rijeke Krke stvorila kršku visoravan, iznjedrivši harmoničan spoj prirodne i povijesne baštine. Visovac se po prvi puta spominje u dokumentima iz 14. st., a oko 1445. otok su naselili franjevci, proširili ga i počeli se baviti znanošću i obrazovanjem te su 1576. izgradili crkvu i samostan. Samostan se odlikuje svojim muzejom, arhivom, knjižnicom, slikama, crkvenim posuđem, svećeničkom misnom odjećom i zavjetnim darovima. Otok, koji su kroz stoljeća marljivog rada redovnici preobrazili u šarmantno mjesto puno stabala, šarenog cvijeća, voća i povrća, neodoljiva je atrakcija koja jednako privlači brojne hodočasnike i turiste.

Crkva sv. Roka

Crkva sv. Roka, sveca zaštitnika grada Drniša, izgrađena je 1731. godine i u potpunosti obnovljena 2014. godine. U vrijeme njezine izgradnje kuga je desetkovala lokalno stanovništvo i stanovnici Drniša su, pod pokroviteljstvom uglednih gospođa Franjice Theodosio i Anđele Gili, izgradili crkvu i posvetili je sv. Roku, zaštitniku od kuge. Uz oltar sv. Roka 1738. godine dodan je i oltar posvećen Majci od sedam žalosti, a 1741. godine dodan je još jedan oltar. Svake godine 16. kolovoza cijeli grad slavi blagdan sv. Roka i Dan grada Drniša, a brojni posjetitelji sudjeluju u misi i tradicionalnoj procesiji ulicama grada, kao i u velikoj završnoj fešti koja traje do duboko u noć.

Gradski muzej Drniš

Gradski muzej Drniš nalazi se na ulazu u grad, uz Čikolski most. Uz impresivnu zbirku radova Ivana Meštrovića koja sadrži 50-ak radova tog umjetnika, Muzej ima i arheološku, kulturno-povijesnu zbirku, zbirku starih fotografija i razglednica, zemljovida i grafika, zbirku oružja i vojne opreme, numizmatičku zbirku, zbirku medalja i odlikovanja te zbirku suvremene umjetnosti. U galerijskom prostoru muzeja izmjenjuju se gostujuće izložbe s izložbama obilne muzejske građe koja nije obuhvaćena stalnim postavom, organiziraju se promocije knjiga, koncerti i slične kulturne manifestacije. Muzej upravlja i Starom mlinicom koja se nalazi na desnoj obali rijeke Čikole, oko 150 metara nizvodno od mosta na samom početku kanjona, na ulazu u Drniš. Prema povijesnim izvorima datira iz srednjeg vijeka i vjerojatno je u početku bila u vlasništvu hrvatskih velikaških obitelji. Zbog starosti, graditeljske vrsnoće, položaja i ambijentalne vrijednosti mlinica je proglašena kulturnim dobrom.