BURNUM
Ostatci Burnuma, starorimskog vojnog logora koji se u narodu naziva "Šuplja crkva", nalaze se u mjestu Ivoševci udaljenom otprilike 19 km od Knina. S lijeve strane ceste koja vodi od Knina prema Zadru nalaze se dva luka u čijoj se pozadini otvara kanjon rijeke Krke. Ovi su lukovi vjerojatno sastavni dijelovi glavnog ulaza (porticus principia) u vojni logor.
Principij je bila zgrada zapovjedništva, upravno i religiozno središte rimskog vojnog logora, a nalazio se na sjecištu dviju najvažnijih logorskih prometnica: vie principalis i vie praetoria. Drugi lokalitet uključuje amfiteatar iz 1. stoljeća, odnosno iz doba cara Vespazijana.
ARAUZONA
Prema nalazima i položaju neki će poistovjetiti Veliku Mrdakovicu s liburnskim naseljem Arauzonom koju opisuje Plinije u svojim putopisima. Ovo važno liburnsko-rimsko naselje s nekropolom bilo je smješteno na jednoj od rimskih cesta koje su povezivale Iaderu (Zadar) sa Salonom (Solin). Najstariji slojevi datiraju iz 4. stoljeća pr. Kr., a mlađi iz 3. stoljeća pr. Kr., u vrijeme rimske vladavine, što svjedoči o kontinuiranoj naseljenosti ovog lokaliteta.
Naselje je bilo podijeljeno po ulicama i omeđeno bedemima izgrađenim od lomljenog kamena. Najveća su vrijednost lokaliteta mnogobrojni i raznoliki nalazi staklenog obojenog posuđa koji se smatraju najvrjednijim takvim nalazima na području čitavog Rimskog Carstva. Nalazi se danas čuvaju u Muzeju grada Šibenika.
Naselje je bilo podijeljeno po ulicama i omeđeno bedemima izgrađenim od lomljenog kamena. Najveća su vrijednost lokaliteta mnogobrojni i raznoliki nalazi staklenog obojenog posuđa koji se smatraju najvrjednijim takvim nalazima na području čitavog Rimskog Carstva. Nalazi se danas čuvaju u Muzeju grada Šibenika.
DANILO
Danilo je poznato arheološko nalazište na kojem su pronađeni brojni ostatci iz vremena neolitika, ostatci ilirskih i rimskih tragova te nalazi iz novijeg vremena. Povijest Danila datira još od vremena neolitika, prije više od sedam tisuća godina. Kultura pod nazivom "Danilska kultura" postala je dio domaće i svjetske literature, a obilježavaju je lijepo oblikovane i pečene posude - lonci, zdjele i tanjuri karakterističnog oblika.
Posuda koja najbolje predstavlja Danilsku kulturu je rhyton - ukrašena posuda na četiri noge s velikom ručkom za nošenje. Ovaj posebni zaštitni znak Danilske kulture bio je od velike važnosti u kultu neolitičkog čovjeka, posebno u raznim obredima. U vezu s tom posudom dovodi se još jedan keramički predmet - phalus, koji karakterizira jednu fazu neolitika, a oba predmeta zajedno mogla bi u ritualu predstavljati kult plodnosti.
Posuda koja najbolje predstavlja Danilsku kulturu je rhyton - ukrašena posuda na četiri noge s velikom ručkom za nošenje. Ovaj posebni zaštitni znak Danilske kulture bio je od velike važnosti u kultu neolitičkog čovjeka, posebno u raznim obredima. U vezu s tom posudom dovodi se još jedan keramički predmet - phalus, koji karakterizira jednu fazu neolitika, a oba predmeta zajedno mogla bi u ritualu predstavljati kult plodnosti.
BRIBIRSKA GLAVICA
U mjestu Bribir, 15 kilometara od grada Skradina, nalazi se atraktivan lokalitet pod nazivom Bribirska Glavica, središte hrvatske države u 13. st. i spomenik kulture najviše kategorije. Arheološko nalazište Bribirska Glavica (antička Varvaria i starohrvatski Bribir) obuhvaća površinu od oko 72.000 kvadratnih metara i nalazi se na 300 m nadmorske visine.
Ovo je jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj (među arheolozima poznato kao "Hrvatska Troja") na kojem se može pratiti slijed života od prapovijesti, liburnskog doba, rane i kasne antike, starohrvatske povijesti te ranog i kasnog srednjeg vijeka. Sv. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, 1375. godine stupio je u franjevački red u samostanu sv. Marije na Bribirskoj Glavici.
Ovo je jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj (među arheolozima poznato kao "Hrvatska Troja") na kojem se može pratiti slijed života od prapovijesti, liburnskog doba, rane i kasne antike, starohrvatske povijesti te ranog i kasnog srednjeg vijeka. Sv. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, 1375. godine stupio je u franjevački red u samostanu sv. Marije na Bribirskoj Glavici.