Dragulji naslijeđa

PHOTO: DAVOR ROSTUHAR

Katedrala sv. Jakova

JEDINSTVENI SPOMENIK EUROPSKE SAKRALNE ARHITEKTURE

Katedrala sv. Jakova najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Po svojoj ljepoti te tehnikama građenja i stilskim značajkama nije samo najveći i najznačajniji objekt arhitektonske baštine u gradu Šibeniku, nego i jedinstveni spomenik europske sakralne arhitekture. Po svojoj umjetničkoj vrijednosti spada u najznačajnije europske monumentalne katedrale, a zahvaljujući nekim svojim karakteristikama jedinstvena je ne samo među katedralama, nego i među kršćanskim crkvama općenito!

JEDINA GRAĐEVINA U EUROPI U CIJELOSTI SAGRAĐENA OD KAMENA

Ovo je jedina katedrala u Europi koja je u cijelosti sagrađena od kamena jer prilikom izgradnje nisu korišteni nikakvi drveni arhitektonski elementi niti vezivna žbuka. Također je prva građevina u Europi sagrađena prema jedinstvenom principu utorenih ploča (građevine građene po ovom principu počinju se javljati tek od 19. st.) te je jedina građevina čiji vanjski volumen u potpunosti odgovara obliku unutrašnjih prostora. Katedrala sv. Jakova poznata je i po ikonografskim inovacijama, među kojima posebno mjesto zauzima friz od 74 skulpture glava (pojedinačni portreti suvremenika Jurja Dalmatinca). Ovaj friz slovi kao najbrojnija i najkvalitetnija galerija portreta izložena u obliku javnog spomenika na jednom sakralnom objektu u Europi. Na svodu krstionice uvodi se reljef s prikazom Boga Oca s golubicom Duha Svetoga i anđelima.

105 GODINA GRADNJE

Katedrala je izgrađena na južnoj strani središnjeg gradskog trga u starogradskoj jezgri grada, na mjestu nekadašnje romaničke crkve sv. Jakova. Ideja o izgradnji velikog katedralnog hrama datira još iz 13. stoljeća, kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i status grada. Gradnja je, s prekidima, trajala 105 godina, od 1431. do 1536. godine. Započela je u mletačkom gotičkom stilu, a završila u toskanskom renesansnom stilu.

STARI MAJSTORI: JURAJ DALMATINAC, NIKOLA FIRENTINAC I OSTALI

Šibenska katedrala je trobrodna bazilika dimenzija 38 x 14 m, a njezina je najviša točka u vrhu kupole. Tijekom prvog desetljeća 15. st. na podizanju katedrale radili su mletački graditelji Francesco Giacomo, Antonio Busato i Lorenzo Pincino, kao i šibenski klesarski majstori Andrija Budčić i Grubiša Statčić, ali je 1441. godine za glavnog graditelja katedrale postavljen Juraj Dalmatinac koji je gradnju vodio sve do kraja svog života 1475. godine. Kao majstor cvjetne gotike i začetnik prijelaznog gotičko-renesansnog stila u Dalmaciji, Juraj Dalmatinac svojim je zamislima promijenio prvobitnu koncepciju crkve, dajući joj monumentalni značaj. Nakon njegove smrti gradnju katedrale nastavlja Nikola Firentinac u stilu čiste renesanse. S obzirom na to da nakon Firentinca katedrala još uvijek nije bila završena, njezinu izgradnju preuzimaju mletački graditelji Bartol i Jakov iz Mestre te zadarski majstor Mestičević.

KRSTIONICA KAO IZVOR ŽIVOTA

U unutrašnjosti katedrale posebnu pozornost privlači krstionica koja je u stilskom pogledu originalna i kreativna sinteza dvaju likovnih govora prve polovice 15. stoljeća – kasne gotike i rane renesanse. Katedrala je prva dovršena građevina u renesansnom stilu, nastala samo 20 godina nakon pravog početka renesanse u Toskani. Obilje skulptorskog ukrasa najdojmljivija je oznaka krstionice, a u dekorativnim motivima najzastupljeniji je ljudski lik. Osim kipova četiriju proroka (od kojih su sačuvana samo dva), čitav je svod ukrašen reljefima anđela, glavama kerubina i impozantnom glavom Boga Oca. Trio punačkih i u pokretu modeliranih golišavih dječaka majstor je Juraj smjestio uz nosač krsnog zdenca postavljena u sredini prostora.

 

MLETAČKI OBRAMBENI SUSTAV

Tvrđava sv. Nikole, jedan od novijih dodataka UNESCO-ovom popisu svjetske baštine, izgrađena je tijekom 16. st. kao sastavni dio mletačkog obrambenog sustava nastalog između 15. i 17. st. i smještena na ulazu u kanal sv. Ante. Izgradnja tvrđave bio je važan pothvat, ne samo za građane Šibenika, nego i za njegove vladare jer je izgrađena radi obrane grada od turskih napada s mora. Tvrđava podignuta na ulazu u uski, više od 2000 metara dug kanal, postala je važna strateška obrambena struktura koja je pridonijela nedodirljivosti šibenske luke i samoga grada Šibenika. Jedini je mogući ulaz u Šibenski zaljev bio kroz kanal, što je omogućilo učinkovitu obranu i potpunu kontrolu ulaska brodova.

UTVRDA "ALLA MODERNA"

Prilikom izgradnje tvrđave sv. Nikole više se važnosti pridavalo vojnim nego ornamentalnim značajkama, međutim tvrđava je ipak primjer tipične mletačke izgradnje "alla moderna", što je izvanredan primjer izolirane obrambene utvrde na moru. Projektirao ju je mletački vojni graditelj Michele Sanmicheli. Donji su dijelovi sazdani od bijelog kamena, a gornji od opeke. Tvrđava Sv. Nikole pripada najjačim i najfascinantnijim pomorskim fortifikacijama na Jadranskoj obali.

Published
October 04, 2017
Share